GREŠKA ŽIVIH

Jedna od osnovnih tema koja određuje ne samo roman Greška živih V. Kazakova, već i u velikoj mjeri njegovo ćitavo prozno stvaralaπtvo, jest tema otuđenosti. Ka otuđenosti autora vodi dobro utabana sizifovska staza. Naime, u pokušaju da dokuči svijet oko sebe i sebe u svijetu, Kazakov se spotiče o apsurdnu tišiinu, kao jedinu poruku svijeta čovjeku, koja će probuditi u njemu ontološki strah prema beskraju onostranog, tuđem razumu, i užas pred besmislom postojanja u tuđem realnom svetu. Spas od užasa autor u ničeanskom ključu pronalazi u umjetnosti, i poput Sizifa koji u buntu vidi smisao, te mitskog junaka zato treba smatrati sretnim, a ne očajnim, Kazakov u svoim djelima stvara drugačiji modus vivendi. On gradi svoj svijet, osmišljavajući mrak s onu stranu razuma. – Vasilisa Šljivar, Filološki fakultet Univerziteta u Banjoj Luci